Ovaj je blog isključivo posvećen mojoj kćerki UNI,koje više nema.
Sve riječi,sve misli,sve boli izrečene na ovim stranicama, rezultat su moga stanja nakon 1. srpnja 2006. S njenim i moj se život ugasio jer je jedina iskra za koju sam živjela i zbog koje sam bila ovdje, upravo Una. Nje nema, ni mene nema. Preostala je prazna ljuštura, u kojoj su još samo riječi, preostale ljuske života.
Una
Najdražoj
četvrtak, 3. siječnja 2013.
Na dan kada su mi oduzeli i nadu
Sjela sam za stol kako bih na papir napisala tekst.. za godišnjicu.
Sjedim za stolom i pišem. I precrtavam. Pa pišem ponovno.
Ustala bih, ali spuštam glavu na stol.
Plačem još dugo….
Nema komentara:
Objavi komentar