Čija si
Čija si,
koji li su tvoji puti,
gdje li su ti konaci?
Razapetu čežnjama
progutalo te bespuće
i nema te nigdje više,
ni u zraci
zore treperave,
ni u mrku oblaku
noći olujne.
Nema te,
nema te nigdje više......
( Vedrana Štiglić Vidović iz zbirke pjesama "Da me zaboliš")
Ponekad, ponekad i ja, inače rječita, ostajem bez riječi, mog jedinog utjelovljenog sredstva izričaja boli.
Možda je to i zbog toga jer neprestance pričam s tobom, u sebi, tiho ili glasno jer mi je jedino to još i preostalo, imati te u svom srcu.
Ali kada te to nisam imala? Za mene si s prvom svojom kretnjom koju sam osjetila, s prvim dahom i s prvim pogledom, postala moj Svemir, moj život, moje postojanje.
Za tebe sam disala, za tebe sam bila.
I jer nisi, niti ja nisam.
(28. srpnja 2009.)
Nema komentara:
Objavi komentar