Pismo u listopadu

Mila moja, nisam ti pisala neko vrijeme, doduše možda se tek radi o nekoliko dana ali mi se čine dugi poput suše ili takve neke elementarne (gadne) nepogode. Ali mislim na tebe svakog dana, od trena kad se probudim do idućeg jutra. Jedino te nema u mojim snovima. Sutra je 5. listopada, neki je Međunarodni dan učitelja i normalno da Mate (ravnatelj) organizira feštu. Sutra je to u Kornariji (između Markovca i Šterne, stari normalno zna gdje je to) ali ne idem. I radi sebe i radi prijevoznika (a to su sigurno tvoji iz POLLY-EX-a). Ne znam tko će voziti, ali zapravo nije niti bitno, kad već ne idem. Ali ih također svaki dan vidim na parkiralištu, preko puta Jozićevog kioska. Naslagani, dva najmanje. I često vidim i Nevija. Druge ne, iako Miran češće dolazi do tate. Danas je također u školi bila šk. ambulanta iz Buja ( dr. Marisa V. i sestra Jozefina, sjećaš li je se iz očne ambulante kada si došla po mene? Ona što se dokopala doktora preko veze jer radi u branši?). I one misle na tebe, i mene, dakako. A u prošlu sam subotu (POSLIJE) bila s tatom u Mercatoru u Novigradu i vidjela kasnije dosta poznatih ( Nadinog muža, neke kolege s posla i td.) i svi ZNAJU.Kad sam vidjela zgradu novigradske trikotaže gdje sam prije dugo, dugo godina radila sjetila sam se tebe, kad sam ti zabranjivala da me nazivaš na posao bez veze, jedino ako nešto gori ili sl. I nisi, slušala si, iako si bila sama, k'o jadničak doma, a tako mala ( ta, do tvoje 7. smo bili u Bujamai i bila si stvarno mala). Jedino se sjećam kada si izgubila (čarobni) ključić od stana ovješen oko tvoga vrata. Pa si išla plakati kod Barbare (Engleskinje) Bubaš a tada me ona nazvala da mi kaže što je. Zapravo, kad se svega toga sjetim onda dolazim do zaključka da si i tako mala bila već odgovorna i savjesna a ne samo kasnije. A mislila sam da ti se fućka za sve, ionako smo mi mislili na sve. Pa i onda, kada ti je pala boca od sirupa na pod i jasno da se razbila, a ti si to sve očistila, pomela, oprala !!!! i preda mnom - zatajila! Ali kako su mi se noge lijepile o pod znala sam odmah što je. Pa si priznala. A nisi niti znala kako sam protrnula jer sam pomislila da si se mogla porezati, krvaritii sl. a ja ne bih to znala. Nisam mogla nikada trpjeti TVOJU bol, tvoje povrede, tvoje rane, razbijena koljena, nos ....trpjela bih ja umjesto tebe, samo da ti nije ništa. A tebi sam govorila, jasno, da to nije ništa. Dvostruka ličnost - to sam ja. Lukava lija, činilo ti se da ne marim za tebe a da znaš samo koliko me puta ubadalo u srce sve to. Ali nisam smjela tebe radi. Da ne odrasteš u neko bespomoćno govance, da ne budeš nesposobna za životne nedaće. I nisi bila, i mogu ti reći da si tu puno bolja od mene. Ja onako na izgled izgledam hrabro, jel', držim se, izvana gladac a iznutra jadac. Unutra hrpa emocija. Strahovi, boli, nemogućnost prihvaćanja problema, a izvana - junak! Krivo su me odgajali, odnosno nitko nije vodio računa da dijete odrasta u samostalnog čovjeka a ne ostaje i dalje djetetom. Zato sam sretna i ponosna jer sam JA vodila računao tome i ti si bila super produkt. Ljubavi,mislim na tebe. Šaljem ti pusu. Silno veliku. Mama
Duino, 4. listopada 2006.