Vjekoslav Majer:
MRTVA DJEVOJKA
"Umrla je tiho zaklopiv oči,
kako već ljudi čista srca ginu;
plaho je ušla u mrak posljednje noći,
da za čas izađe na svijetlu rajsku čistinu,
gdje joj na ruke bijele ptice lijeću,
a modro lišće na zlatne staze pada;
dok mladi anđeli sjede u ogromnom cvijeću,
svaki na blistavoj lutnji joj pjesmu sklada.
A njena je soba ostala još ista kakova je bila prije
smrti u zrcalu sutonje sunce mirno blista, na vrpci
lampe se zlatna torbica vrti.
Tek katkad šušne sobom sjena laka; zar je to vani
preletjela ptica ili je ona došla, i lakša od oblaka
sluša gdje zvoni njena budilica.
To ona katkad s drugog svijeta dolazi da svoje male,
bijele stvari podraga, da promijeni vodu za kitu u vazi,
a onda ode ne ostaviv traga.
I za čas već je na stazama raja: anđeli joj mašu iz
ogromnog cvijeća, a ona zaklopi oči rad prejakog
sjaja i više se ničega ne sjeća".
(10. studenoga 2008.)
Nema komentara:
Objavi komentar