Ovaj je blog isključivo posvećen mojoj kćerki UNI,koje više nema.
Sve riječi,sve misli,sve boli izrečene na ovim stranicama, rezultat su moga stanja nakon 1. srpnja 2006. S njenim i moj se život ugasio jer je jedina iskra za koju sam živjela i zbog koje sam bila ovdje, upravo Una. Nje nema, ni mene nema. Preostala je prazna ljuštura, u kojoj su još samo riječi, preostale ljuske života.
Una
Najdražoj
srijeda, 28. srpnja 2010.
Volim te bezgranično
Znaš to? Znaš li to? Ćutiš li to? (22. siječnja 2008.)
Nema komentara:
Objavi komentar