NOVI LIST, 2. srpnja 2006.:
Una Varelija (22) iz Umaga bila je mrtva u automobilu dvanaest sati, vezana sigurnosnim pojasom, a da nitko nije primjetio golemu rupu na zaštitnoj mreži koju je napravila sletjevši s ceste. Nije bilo tragova kočenja
TRST – Turistička djelatnica iz Umaga Una Varelija (22) poginula je u subotu u prometnoj nesreći koja se dogodila na autoputu na tršćanskom krasu. Oko sedam sati ujutro mlada je Umažanka iz zasad nepoznatih razloga osobnim automobilom »citroën xsara« iznenada sletjela s autoceste, probila zaštitnu mrežu i nakon nekoliko prevrtanja završila ...
Sve je počelo drugog tjedna nakon 1. srpnja 2006. Počela sam ići na posao, nadajući se da ću izaći iz tog tunela strave ali nisam bila ljudsko biće, bila sam tek jedna jedina emocija - bol. Tražila sam bilo kakvu vezu s tobom, onog tko te zadnji vidio, čuo, dotaknuo, izgovorio tvoje ime. Nabasala sam na na neku web stranicu s Arsenom Dedićem i naišla na poznatu pjesmu:
Arsen Dedić - Una
Noćni gradovi pusti
Mora bez svjetionika
Ja sam živio vječno
Strogi život vojnika
Od početka oluja
I samoća i zima
Al sam sabrao jedva
Ovo malo što imam
Una, Una
Ja sam najgore škole prošao
Gledam drukčije svijet
Ja ustvari i nisam imao nikad
Dvadeset pet, tvojih dvadeset pet
Niti svjetla na licu
Niti suze u oku
Ko je prešao jednom
Vodu tamnu duboku
Ne bih mogao opet
Da me ruše i dižu
Ja te voljeti ne smjem
Mene godine stižu
Una, Una
Ja sam najgore škole prošao
Gledam drukčije svijet
Ja ustvari i nisam imao nikad
Dvadeset pet, tvojih dvadeset pet
Una, Una
Ja sam najgore škole prošao
Gledam drukčije svijet
Ja ustvari i nisam imao nikad
Dvadeset pet, tvojih dvadeset pet
Una, Una
Ja sam najgore škole prošao
Gledam drukčije svijet
Ja ustvari i nisam imao nikad
Dvadeset pet, tvojih dvadeset pet
I onda dala svoj komentar:
"Vesna (14 Jul 2006 u 7:31 ID: 290-443)
Eto iako sam mislila da znam gotovo sve Arsenove pjesme (stihove) ovo je za mene i prekrasno i prestrašno otkriće. Arsen je rođen 28.07. a moja kćer UNA istog dana. A nema je više, jer je 1.srpnja ove godine poginula na cesti Trst-Duino. A nije joj bilo 25. Bilo joj samo 23.Slomljena sam. mama"
I nakon par dana dobila poruku Une Bauer:
1. «Tako mi je strasno zao zbog vas i vase kceri. Ne znamo se, slucajno sam
nabasala na vas komentar ispod Arsenove pjesme Una na netu. Meni je
mama umrla kad mi je bilo 10. Sad mi je 28.
Una « Počelo je elektronsko dopisivanje:
2. (JA) « Draga Una ( prekrasno ime, zar ne?) tako mi je drago da ste mi se javili
iako se, kao sto kazete, ne poznajemo. Ali kao narod smo suptilni a ovakva
tragedija ljude pogađa iako nitko njihov nije stradao. Zapravo, kao roditelj
NIKADA nisam mogla pomisliti da bi mi sudbina-bog-slučaj mogao ovo prirediti
nego strepiš da slučajno ti ne oboliš ili suprug ili slično. Kada mi je tata
( za kojeg sam bila jako vezana) umro prije 10 godina mislila sam da će mi
srce prepući ali sa ovime se ne može usporediti. Ona je bila moj svemir,
centralna točka oko koje se sve okreće pa sada moj život nema smisla. Govore
ti da ga treba živjeti, nekako, ali će me ova praznina u meni progutati. A
moja Una je bila kao leptir koji je zbog svoje mladosti i ljepote opržio
krila. Živahna djevojčica, pametna cura, koja je do 23 godine diplomirala na
FF Zadar kulturu i turizam, zaposlila se još prije diplome na radnom mjestu
koje joj se svidjelo (turistički vodič) i koja je u tu 1,5 godinu rada još
napredovala sa tečajevima za turističkog vodica i voditelja agencije i
kojoj je njezin sef slobodno mogao prepustiti cijelu agenciju. Radila je od
8 - 22 svakog dana kada nije bila na putu, jasno, a ja mama samo prala i
peglala njenu robu da je može promijeniti kad ide opet na put. Bila je mala,
niska rastom, ali zapravo paprena cura koju su svi njezini i kolege ( a
naročito njezini šoferi) kao i putnici voljeli i - slušali. Zapravo je u tu
godinu dana sazrela, odrasla i prije 3,5 mjeseca otišla živjeti sa svojim
dečkom. Tada sam već patila, iako su mi se na poslu i okolo svi smijali, ta
otišla je 3 ulice dalje. A sada se njezin Luka preselio u Opatiju, njezin
otac smišlja tužbe protiv poslodavca a ja - umirem.
Čuvajte se dušo moja i vjerojatno ste tako emotivna jer ste rano, prerano
izgubili mamu sto mi je zao. Ovaj bi život trebao biti lijep, sačinjen od
malih stvari, radovanja suncu, travi, mirisu mora i kiše i ne bi trebalo
biti nepravde i ovo sto se desilo-nije pošteno. Nije pošteno prema njoj
prvenstveno, je trebala početi mirisati život i uživati u njemu a niti
prema svima nama koji su je voljeli i koji je vole.
Laku noć Una i kad ste od volje javite mi se. «
3.Una BAUER: « Draga Vesna,
hvala vam na pismu i na fotografiji. Naravno da vas ništa što kažem ne
može utješiti i ništa vas vjerojatno nikada neće moći utješiti. Ipak cu
vam nesto napisati. Odrasla sam u obitelji ateista i dan danas ne
vjerujem ni u Boga, ni u sudbinu. Ipak, koliko god to bilo suludo,
vjerujem u to da sam na neki način povezana s mamom i da ona zna šta mi
se događa. To je vjerojatno samo moja mašta ili nemogućnost da se
suočim s istinom, ali to je nešto što osjećam, makar bilo iracionalno i
nemoguće. Vjerujem da smo puno stvari u životu sami izabrali, što ne
znači da smo za njih krivi. Nemam nikakvog načina da ovo kažem a da ne
zvučim kao ludjakinja, ali vjerujem da je vaša Una dobro i da želi da
što manje patite za njom. Najteže je onima koji ostaju. Moja baka je
ostala bez obje svoje kćeri i znam da je to najgora bol koja postoji
između ostalog i zato jer je tako... neprirodna. Ali ipak vjerujem,
usprkos zdravom razumu, da smo svoj život sami odabrali, pa i to da od
njega odustanemo. Nemojte me krivo shvatiti, nikako ne bih željela
omalovažiti vašu bol, vjerujte mi da mogu barem djelomično razumjeti
kako se osjećate, iako sigurno ne u potpunosti.
Inače, dečko s kojim sam živjela godinama i za kojeg sam se trebala
udati zvao se (još se zove) Luka. Ali, odlučila sam da obiteljski život
nije za mene, barem nije bio tad i od tada putujem po svijetu (trenutno
sam u Bukureštu).
Želim vam sve najbolje od srca. I neću vam reći da će proći, jer neće.
Ali ima načina da se podnese, pa čak i da se ponekad bude sretan.
Oprostite ako vam se ovo pismo učini neprikladnim, mišljeno je u
najboljoj namjeri.
Una «
4. JA:
On Aug 4, 2006, at 10:27 PM, Zlatan Varelija wrote:
«Ej dušo moja, hvala Ti ( može li Ti ?) na pismu i to zbog toga što mi je SADA sve to potrebno. Imaš 28 godina, to je tako malo, jer sjećam se da sam svoju Unu rodila sa 28.Rodena je u Kopru (Slovenija) i još su mi one budale od sestara rekle da je to kasno. Kasno za što? Za imati nešto neprocjenjivo? A s ponosom mogu reci da je vrijedila za 10 ostalih. Ime je dobila, jasno, po rijeci Uni koju sam vidjela s nepunih 15 prilikom odlaska iz zagrebačke OŠ ( tadašnje) 29. novembra ( danas: dr. A. Starčevića u Dubravi). Rijeka je bila zelena i modra i malo bijela ( zbog slapova). Rekoh sebi: " Ako budeš imala kćerku nosit će ime Una jer će imati plavu kosu i zelene oči". Rodila se sa crnom, dugom kosom i plavim očima. Kosa je posvijetlila a oči postale sivoplave. I ja nisam neki vjernik, onako iz običaja .. Božić, Uskrs ali jedino me MOŽDA tješi ta svemoguća riječ SUDBINA! jer se krivim, jer je tog jutra došla ( oboružana sa 2 mobitela i riječima da joj se žuri) a ja njezina mama je nisam svezala za stolicu da pričeka auto svog tate tj. da ne sjedne u tuđi, jaci, jaci a imala je tek 1,5 godinu vozačke. Ali ne možeš ti stisnuti nešto što je tvrdoglavo. I to me gnjavi, da sam ja kriva, da sam je trebala zaustaviti. Ali tko može zaustaviti SUDBINU ( ako se tako zove?).Ipak kažem, nekako je čudna koincidencija da su imena Una i Luka spojena bilo na koji način a svakako na ovaj način, zaista je čudno. A za razliku od tvoje, moja majka nije našla načina da me pita: " Kako ti je kćeri u toj tragediji "jer je Tvoja otišla ( tamo) i DOBRO je da misliš da te vidi, da te usmjerava, jer ako nije tako a zašto smo uopće ovako svjesni ovdje i čekamo da nas nešto odnese na drugo "vječno" mjesto. Čemu svijest, čemu tuga, čemu misao da smo smrtni i čemu žalost. NADAM se da nije sve besmisleno jer onda se mogu odmah ubiti. Kako je u Bukureštu?»
5.Una BAUER:«Draga Vesna,
naravno da mi mozete govoriti ti, ali ja cu vama ipak vi, ako vas ne smeta. Moja je mama mene rodila isto sa 28 ali ja necu tako skoro biti mama - previse komplicirana ljubavna situacija i puno previse kompliciran zivot (bas me zanima sto ce meni sestre reci ako cu ikada imati djecu :). Dobila sam ime isto po rijeci Uni, moj je tata vozio kajak na divljim vodama u mladosti i Una mu se svidjela (ja nikad nisam bila na Uni, cudno, zar ne?).
Naravno da niste mogli nista zaustaviti, kao da bi vas slusala, u tim godinama (u svim godinama) radi se samo ono sto se hoce.
Bukurest je nazalost prilicno ruzan i prljav grad, iako ima svojih malih utocista ljepote, ali bila sam tamo samo dva tjedna, sad sam vec doma. Ali bilo je uzbudljivo iako pomalo cudno. U rujnu se selim u London na tri godine.
Mislim da je sve besmisleno samo ako mi dozvolimo da bude besmisleno, odnosno ako ne nadjemo neki svoj smisao. Je li vam Una bila jedino dijete?
Una»
6.JA:
«Ej duso moja, Una! Vratila sam se iz te "divlje" Dalmacije koja mi je 41 godinu vraćala dušu ( punila baterije, ako je to modernije reći) ali ove godine Una je hodala sa mnom na svakom koraku, bila u borovima, u moru, u suncu i kamenu. Ništa zapravo nije pomoglo, pa ipak, bilo je donekle pomoći u odlasku, u drugom ambijentu. Pitaš me, je li mi Una jedino dijete? DA! Jedinica, jedina moja! Ali i vrijedila je za sve one koje nisam imala, ili koje nisam rodila. Stoga je teže, zapravo nikad kraja. Sve me podsjeća na nju, rekla sam već, osjećam i TRAŽIM da hoda skupa sa mnom. Bila si na Silbi?! I moj kolega sa posla ( OŠ Marije i Line, Umag) učitelj povijesti Stevo Dopuđ ima tamo kuću ali je previše tražiti naznaku poznanstva. AKO te ikad ( odlučeni) vjetar donese u Istru, dođi kod nas u Umag, da Te vidim, ne zbog toga što bih tražila zamjenu ( zar u njezinom imenu ili koincidenciji dečka imenom Luka) već zbog toga što si JEDINA koja je imala toliko emocija da ju moj komentar pjesme A. Dedića ponukao na odgovor. Zapravo, puno mi znači to naše " dopisivanje" i kažem Ti da sam doista sretna zbog toga. Javi se, molim Te. Puno, puno pozdrava od Vesne .Moj broj mobitela je 098 1666084»
I više je nikada nisam čula, nit vidjela niti pročitala njezine riječi osim na blogu: http://whiteflesh.blog.hr a to nije bilo to.
TKO je zapravo Una Bauer i GDJE je?
U to malo vremena puno mi je značila njezina riječ.
(13. listopada 2007.)
Nema komentara:
Objavi komentar