Prvo pismo

Najdraža moja,
mislim da sam pronašla bolji način kako opet stići do tebe, nego li objavljivati svoju tugu urbi et orbi.
Naime, sjedeći danas popodne na balkonu, 17 sati, razmišljam ( a što uopće radim kad ne radim?), stari jasno spava jer još uvijek radi, sjetim se kako si nam rekla, ima tome već preko godine dana, kako ćeš nas sprašiti u starački kad se više ne budemo mogli brinuti o sebi samima. Iako smo se svi smijali, bogme s tvoje je strane to bilo barem 75% ozbiljno, a sad pak razmišljam da bih prvi dan kad (i ako) JA ostanem sama odnosno zadnja, prvi dan otići u dom. Možda bih, vidiš, mogla već i sad rezervirati mjesto, iako se u Umagu o tome još nije donio definitivno plan, gdje će i hoće li se graditi. A sjetila sam se kako si se prilikom ručka ( je li to bilo istog dana?) naljutila kad te stari pitao što bi željela za diplomu, ne na nas, koliko na život, jer rekla si: "Dobro, znam da za auto (tvoj, dakako) nemate love, mobitel imam, ali nikad neću imati svoj stan. Pogledajte se kako izgledate! Imate već toliko godina a još uvijek niste pogrbljeni i stari!" Dapače, čak si na naš užas počela plakati. Hej, kako mi se srce steglo, i to ne zato što bih se osjećala uvrijeđenom jer sam "kao"stara, već zato što si odlučila odvojiti se definitivno od nas, zato što te gubim/o, zato što si odrasla, zato što više nisam PRVA i JEDINA u tvom životu a gle ironije, mislila sam i tada, s tvojih 22-23 da sam glavna. Moje srce je doživjelo još jedan "krc!" tj. ubod ali nisam se dala zbuniti, pa sam okrenula na šalu.Pa zaboga, zašto sam cijelog života mislila da se NIKADA i NIŠTA neće promijeniti? Da ću uvijek ostati mlada, a ti ovisna o meni, da će život biti sretan i vječan. Pa i ja sam ( glavom bez obzira) zbrisala od kuće sa 25 a zbrisala bih i prije da sam imala gdje. O.K. za danas mi je dosta, sad je pola 11 na večer i mogla bih na balkon popušiti još jednu, pa krevet naparaviti, pa srediti se u kupaonici, pa pogledati još u tvoju sobu jesu li zatvorena vrata i prozor, mogao bi neki ranojesenji neverin. I spavati, pokušati spavati. Prije toga pročitati malo S. Kinga "Snovolovku", možda popiti tableticu. I pokušati ne misliti nna tebe.Volim te, m. Duino,srpanj 2006.
(27. rujna 2006.)