Ovaj je blog isključivo posvećen mojoj kćerki UNI,koje više nema.
Sve riječi,sve misli,sve boli izrečene na ovim stranicama, rezultat su moga stanja nakon 1. srpnja 2006. S njenim i moj se život ugasio jer je jedina iskra za koju sam živjela i zbog koje sam bila ovdje, upravo Una. Nje nema, ni mene nema. Preostala je prazna ljuštura, u kojoj su još samo riječi, preostale ljuske života.
Una
Najdražoj
srijeda, 28. srpnja 2010.
I danas
si sa mnom, u mislima, u srcu i tijelu, danas u subotu, a subota je posebno teška jer tada se to desilo.Ne mogu i neću shvatiti, odbijam i samu pomisao i još te čekam jer još ne vjerujem. (22. prosinca 2007.)
Nema komentara:
Objavi komentar