Počinjem sa ovom za mene, velikom stvari (uključivanje u blog zajednicu) i mogu reći da se pomalo tresem od straha. Hej, pa ja imam 52 godine, i kad pregledavam tuđe blogove čiji su kreatori očito mlade osobe, mislim si, što tu radim? Ali pokušat ću. Svoj sam blog hrabro odredila imenom EMOCIJA. To iz razloga što sam sada samo jedna velika emocija, čitam knjige i pjesme i tražim takav sadržaj. A razlog je za mene strašan, naime smisao svog života sam dobila (prije sam mislila da ga imam ali sam pogriješila) 28. srpnja 1982. godine kada se rodila moja Una. To je moja kćer jedinica, odnosno bila je, jer je život tragično izgubila 1. srpnja ove godine na cesti iznad Trsta (prema Duinu). I sada sam bez smisla, svako je buđenje šaka u lice, svaki je dan želja da preživim, svaka je noć bez misli. A prije no što sam se odlučila za ovaj način dnevničkog zapisa pregledala sam arhivu ( do kraja mj. lipnja) ali ne, nema niti traga toj vijesti, iako ju je objavila RAI ,listovi Il Picollo, Glas Istre, Novi list. Valjda za ovaj list (kako li se zove, dnevnik?) to nije bila važna vijest. Kako naći smisao poslije NJE, kako shvatiti da i dan i noć postoje.
Smatram da je najgore to što shvaćam stvari pomalo kao John Dunning u knjizi "Dva ujutro, ljetno ratno vrijeme" (odlična knjiga o radio postajama i što su one značile 1942. godine u SAD) čija akterica Holly kaže:"Iz nekog razloga u koji se uopće ne smije sumnjati Bog je dopustio da mi se utopi sestra i ubio mojeg prijatelja na tako jeziv način. Nema smisla imati takve bogove, osim ako Bog uopće ne postoji, jer onda sve ima smisla.Sve ovisi o sudbini. neki ljudi imaju sreće, neki ne,no ne postoji niko tko nas vodi, bdije nad nama i brine se za nas. Naši životi nisu ništa važniji od života mrava. Nema veze koliko se važnim smatraš, sreća te može iznevjeriti u sekundi." Dobro rečeno i kako slično mojoj situaciji. Ima ih još jako puno, pa ću pokušati nešto od toga i ovdje citirati jer mladi naraštaj tako malo čita ono što zaista ima vrijednost. Ne zamaraju se time, radije pročitaju vijest tko je od poznatih trudan,tko je rodio koga, kakvo je ime A. Jolie nadjenula svojoj kćeri i sl. Moj upitnik glasi KAKO DALJE I TREBA LI DALJE?Donekle sam ga pokušala naći tijekom 10 dana na i u Murteru ali vraga, moja glava (moj mozak) je moja putna torba. Jedino, jedne prekrasne večeri oko 22 sata u crkvici Sv. Roka gdje je bio organiziran koncert sa djelima poznatih majstora (Hayden,Schubert itd), i gdje su u daljini svjetlila mjesta Pirovac, Tisno, Betina a s druge strane, u mraku drijemali Kornati. Bilo je nazaboravno.
(14. rujna 2006.)
Nema komentara:
Objavi komentar