Noćas si mi došla u san. U ovih, gotovo tri godine, ovo je tek treći puta. Ne znam bih li poželjela da to bude češće ili ne, jer se jutrom poslije osjećam još teže, bolnije. Ono što razlikuje ovaj san od ostala dva je to da nisam sanjala da je kao ranije, da si živa, ne… sanjala sam da sam nešto tražila i naišla na neku minijaturnu sličicu na kojoj si bila. Milovala sam prstom tu sliku znajući da te NEMA, a onda je prislonila na usne i ljubila te, ljubila ti cijelo lice, onako kako to radim po danu. Samo to. Ujutro nisam mogla oči odmah otvoriti, bile su slijepljene suzama.
Una moja, tako mi je teško živjeti bez tebe.
(7. lipnja 2009.)
Nema komentara:
Objavi komentar